Pravo, desno i tu smo!

Dok ne otkrijem kako da 'redirect' ovaj url na moj novi blog molim vas da se koristite linkom ;).

Dva sala i torba u planu

Nakon nekoliko neuspijelih pokusaja uspijela sam voljenom isplesti sal:Citav proces je potrajao iako sam sam svaki slobodni trenutak koristila da ispletem red, dva. Izgleda da je takvih trenutka kod mene vrlo malo.
Umjesto realnog stvaranja vise mastam o stvaranju a i to ne bas koliko bih htijela.
Jako mi se svidja mustra, uputstvo cu da napisem sam na Ravelry za koji dan. Za moju stariju princess sam kupila "Thunder Flower", materijal Alexander Henry:

sa namjerom da joj sasijem ovu torbu.
Dakle materijal je tu, pattern je tu, volja je tu, jos samo vrijeme da nadjem. Cini se da sam pretprana obavezama, zar ne?
Po meni najtalentovanija australska modna dizajnerka Nicki Mallalieu je prije par dana promovisala svoju prvu knjigu. U knjizarama je jos nema, u prodaji je na craft sajmu koji se trenutna odrzava (a na koji pogadjate ne stizem otici).

Trenutno na iglama Cinder, design by Jared Flood. Kupila sam istu vunu koji je koristio Jared, ali sam jako razocarana njenom kvalitetom, naime nit se prekida!!
Toliko me je to razocaralo da sam nakon utrosena dva klupka umjesto sala htijela zavrsiti rad kao cowl ali me je voljeni nagovorio da nastavim.
Lijep pozdrav!

Slatko i slano :)

Nemam vremena da pisem, ni da stvaram. Cak i kad bih mogla malo da odmorim uz pletenje, uhvati me griza savjesti sto ne radim nesto 'vaznije'. Hm.
Ali to nije razlog da vam se ne javim.
Nismo odavno zajedno kuhali ;)?
Kod mene za rucak: salata i (pecena curetina).
Nesto predivno. Recept? klik.
Kolac?
Bez brasna i secera. Zdrav. Brz. Odokativne mjere.Recept? Hocete? Ako da, stize u iducem postu.

Ljubicasti sal - u zastoju. Dva puta sam pogrijesila i to pri kraju, tesko je uociti gresku, a meni se nije trosilo vrijeme na provjeravanje.
Rezultat: 3 klupka ljubicaste vune, od sala ni traga.

Plavi sal za voljenog u zastoju. Nakon dugog premisljanja koji pattern da koristim, ispalo je da izbor nije najbolji: uvija se na pocetku.
Vrlo iritirajuce.
Rezlutat: kao i ljubicasti.
Ha, ha, ha! Lijep pozdrav!

p.s. Uh, zaboravih 'najvaznije'. Evo moje HEKLANE Penelope :)))


Ovako izgleda original za one koji ne znaju Penelope.

the magic of sassafras ;)

Najkvalitetnije provedeni su vikendi upravo kao ovaj, kada se potrpamo u auto i krenemo nekud izvan grada. U kojem god pravcu da krenemo, tesko je pogrijesiti, nakon sat voznje doceka nas svjez zrak, netaknuta priroda i opustena atmosfera.

A nakon setnje, pravi je uzitak zaustaviti se u jednom od mjestasaca sa odlicnim restoranima koji nude specijalitete pravljene od lokalnih proizvoda, te malim prodavnicama gdje se isti mogu probati i kupiti.

Danasnja ekspedicija se zavrsila u mjestascu zvanom Sasasafras, smjestenom usred Dandenong Ranges . Fascinirala nas je mala trgovina cajeva, kafe i cokolade, za njom druga u kojoj su se prodavale svijece i mirisna ulja, pa ona sa drvenim igrackama, pa ona mirisljava sa prirodnim sapunima, kremama i parfemima i najvise ona sa ukusnom domacom hranom iz regije gdje smo se pocastili sirevima, domacim umacima i picem od gingera.

Odusevljena Sassafrasom i ljepotom okolne prirode, pomislila sam da nista bolje jedno ovako maleno mjesto ne moze da ponudi. A onda, ugledala sam ovo :

Ljepsu prodavnicu vune nisam vidjela u cijelom Melbourne-u (a vidjela sam ih dosta).

I nisam kupila NISTA!

Samo sam uzivala u predivnom ambijentu dok je napolju divljao vjetar uz pljusak. Raj!

Zanima vas kako ide saradnja sa Pakistancem? Pa…onako. Primjetila sam da drugu haljinu nije tako savrseno napravio. Druge dvije me cekaju da ih probam iduce subote jer ovaj vikend nisam stigla da ga posjetim (do njega ima pola sata voznje).

Ali evo fotki prve dvije haljine. (Nemojte se zaliti, boljih fotografija nema, napravila ih je moja 6godisnja princess koja voli fotografije u pokretu, a one koje su malo jasnije su smijesne jer je moje poziranje katastrofalno.)

Mislim da ipak mozete dobiti neku ideju kako to sve izgleda :

Inventura!

Vidim da se raspremanje zaliha poput epidemije siri medju kreativcima…tako i treba…Nakon moje generalke slijedeci zadatak koji sam sebi postavila je da odlucim kako cu svoje zalihe najbolje da potrosim. Tako je nastao ‘spisak’ za kolegu krojaca za ovo brdo materijala:(ako zelite da nastavim sa izvjestajima o radovima koji nisu moji tj krojacevi, javite inace necu vise o tome pisati...). Odmah zatim napravila sam ‘inventuru’ mojih zaliha i povezala ih sa radovima koji nestrpljivo cekaju u redu na Ravelry sto nije bio nimalo lak zadatak.

Ako ste slucajno primjetile nove vune u mom Ravelry stashu: samo da dodam da nisam dosla u iskusenje da kupujem, to su samo neke od vuna koje nisam ranije prijavila. Evo vec je drugi mjesec, ja jos ni dolara nisam potrosila na craft. Svaka mi cast :)!

Na iglama: Blackberry Street

ide sporo, ali je jednostavan rad.

Paznja – dug post!

Ove godine ljeto je vrlo slicno proslogodisnjem, prva polovina je prosla sa dosta kisovitih i oblacnih dana i podnosljivim temperaturama. Velikih vrucina nije ni bilo, ali ih predvidjaju za kraj januara i u februaru. Protekle sedmice smo uzivali u kupanju i opustanju na predivnim plazama udaljenim od grada 1.5 voznje. Da bi opustanje bilo potpuno malo se i plelo te ucile nove vjestine (heklanje, ali o tome drugi put).

Medjutim, iako je odmor bio savrsen, zurilo mi se kuci jer me je cekala proba haljine kod krojaca. Sjecate li se mojih kupovina preko Etsy-a i naknadnih prepravljanja? Sjecate ?

E osoba koja je to odlicno uradila je moj novi krojac, oh kako mi je drag!!

Hocete cijelu pricu? Da? Slijedi….

Nakon sto mi je uspijesno prepravio haljine, krojac je pristao da mi sije na osnovu slike (dakle, bez kroja) tako da je ubrzo krenula sumanuta akcija prikupljanja modela koji bi odgovarali mojoj liniji. Radovala me cinjenica da cu na ovaj nacin da potrosim ogromne zalihe materijala koje sam godinama akumulirala i to na garderobu koji sam do sad sa ceznjom gledala u casopisima.

Ako do sad niste primjetile (doduse niste bas ni mogle), ja ne volim da pratim trenutnu modu, imam neki svoj stil koji furam vec decenijama i kojem sam doslijedna. Nije to nista ekstravagantno kao napr. stil Josipe Lisac ali dovoljno neobicno da se nadje u obicnim prodavnicama. Takve stvari nesto lakse mogu se naci po ekskluzivnim buticima po jednako ekskluzivnim cijenama (sto je krajnje bezobrazno ali i zato postoji redovna klijentela iako se radi se o jednostavnoj garderobi, od prirodnih materijala, nista previse zahtjevno).

Srecom, zivim u gradu gdje se moze naci sve sto zamislis ako si dovoljno uporan i snalazljiv, sto je u ovom slucaju iskusan, brz i jeftin krojac.

Njegova skromna radionica se nalazi bukvalno iza polica male prodavnice africke hrane. Prostor ispunjen vrecama i konzervama hrane koju do sad nisam nikad vidjela, nadgleda jedna simpaticna nasmijesena vlasnica, Etiopljanka. Moj krojac je Pakistanac, a do njega sam 'stigla' preko jedne Vijetnamke koje prodaje vijetnamske vjencanice nedaleko od njegove radionice. Kada sam stigla na probu, krojac me odveo iza polica do zatvorenih vrata gdje sam pretpostavljala da je neka kuhinjica ili neka prostorija za odmor. Ha, ha! Kad je otvorio vrata docekala nas je velika soba podijeljena na dva djela nekom plocom. Uspijela sam nekako da sakrijem svoje iznenadjenje kada sam ugledala improvizovani MUSKI FRIZERSKI 'SALON' i 4,5 muskaraca iz Afrike koji su se tu sisali ili mozda samo druzili. Slusali su neku ‘egzoticnu’ techno muziku i na nas se nisu ni osvrnuli. Ja sam brzinom munje u drugom dijelu sobe navukla haljinu i vratila se u prodavnicu trazeci ogledalo. Gazdarica me docekala se odusevljenjem hvaleci haljinu, a krojac u svom stilu mirno je pregledao svoj rad. Kada sam se konacno iz daleka vidjela u ogledalu (kojem nisam mogla prici jer je bilo zakaceno na zidu ispred kojeg su postavljene police) znala sam da sam konacno pronasla pravog covjeka za moje ideje!!

Izvinjavam se jer su fotografije koje slijede napravljene telefonom, kamera nam je na odmoru do daljnjeg:

Od proteklog posta nastao je poklon za najnovijeg clana porodice, moje su princesses dobile rodicu L.:

Danas je idemo upoznati, poklon nije bas adekvatan za danasnju temperaturu od 41og stepena, ali nisam mogla da odolim da joj ne ispletem kapicu i cipelice koje ce joj savrseno dopunjavati GAPovu jesensku haljinicu u jarkoj zelenoj boji. Plela sam za velicinu 6mj-12mj tako da bi trebalo da se nastupajuce jeseni i zime to dobro iznosi.

I za kraj najnoviji siveci postolov: pantalonice za mladju princess. Nastale su dok princesses pogledale crtani film Hayao Miyazaki, rezisera poznatog filma Ponyo. Sta da vam kazem, japaniziram ih od malena :) Pozdrav!

Moje sivece pustolovine

Torba, torba i haljina! Da,da dobro citate!

Morala sam da Vam ih pokazem!

Planiram da torbe uljepsam sa ‘top stitching’, ali to cu sutra. Haljinu bolje izgleda na meni nego ovako, uskoro bolja fotografija.Tri rada za dva dana! Sama se sebi divim!