Tuesday, July 17, 2007

Samba, imas mail!

Napokon sam zadovoljna sirinom buduceg dzempera iz knjige ‘last minute knitted gifts’. Ali jos uvijek nemam vam sta pokazati osim nekoliko ispletenih centimetara.
Stoga umjesto slike mog rada u ovom postu vam predstavljam malog psa, koji trenutno gostuje kod nas, i zahtijeva mnogo paznje, a o mazenju i da ne govorim.
Ovo je prilika za mene da iskusim sta znaci imati psa i koliko je to zapravo drugacije (zahtijevnije) od biti vlasnikom ribica.
Obozava se smjestiti na moj stomak dok pletem a i meni prija jer mi grije jajnike :) Pozdrav!

6 comments:

mish misho said...

A slatkisha malog..... :))))
Presladak je! Ja u zadnje vrijeme sanjam tako o nekom shtakor-formatu psa oker boje koji bi se samo mazio. :) A do prije par godina nisam mogla smisliti chihuahue. Ova moja siva mishica ne voli bash milovanje i isjedjavanje u krilu, vishe je sportski tip i cim joj se priblizim ona trazi neku igracku kao pomocno sredstvo u komunikaciji. Svima je to slatko i kazu kako meni u stvari treba macka, ali ja se bojim macaka.

incoknito said...

i ja se bojim macaka :) ali su mi lijepe. prevrtala sam ocima kad sam ovog stakora prvi put vidjela :) ali uvuce se pod kozu u roku od par sati :)
nije moj i kod mene je samo na kratko. ja oduvijek mastam o bijelom labradoru, ahhhh...ali je zahtijevno...narocito ako imas i dijete koje hoce stakora da drzi na policama medju knjigama ili u dzepu od jakne (dvogodisnjaka) :)

Lorna said...

Ja imam i macu i ribe... da mi je jos i neki aprikot koker..., ali ne bi islo uz labradoricu koja je vladarica dvorista!!! Mace su mi zakon...

Sandra said...

moraš dobro paziti da ga negdje ne nagaziš, zar ne?

incoknito said...

mene je zapravo jedna macka uplasila i od tad ih volim samo na daljinu ;)
sandra - joj nista me ne pitaj, ne znam ko je veca beba, moje dijete ili ovaj mali pas :)

Anonymous said...

lijepo čitamo se