Wednesday, November 14, 2007

Volim ovaj grad

Drago mi je da vam se svidjaju fotografije. Naravno u stvarnosti je sve jos ljepse. Ali cesto imam osjecaj da ljudi rijetko uzivaju u ljepoti ovog grada, sto je po mom misljenju - zalosno. Trudim se da tako ne razmisljam jer se ovaj grad ipak drastichno promjenio na bolje u poslijednjih 10 godina. Centar grada je takozvani poslovni centar no u poslijednjih 5, 6 godina se gradi sve vise stambenih zgrada, uglavnom nastanjenih internacionalnim studentima, tako da stranac u Melbourne-u moze lako stvoriti dojam da posjecuje neki velegrad u Aziji. Ostalo stanovnistvo je nastanjeno po tzv ‘suburbs’ koja su udaljena i po 40km od samog centra tako da su udaljenosti od jedne do druge strane predgradja i po nekih 70tak, 80tak kilometara!
Po prichama mojih prijatelja a i iz vlastitog iskustva svjedok sam ogromne transformacije Melburna kako u gradnji, tako i u zivotnom stilu. Radnim danima iza 8 sati navece ulice centra prije deset godina su bile bukvalno PUSTE, sto je meni, gradskoj dusi, bilo apsolutno neshvatljivo! No to se konacno mijenja, grade se trgovi, sastajalista, ljetne baste, ljudi se okupljaju, stvara se zivost na koju sam ja tako navikla! Inace tokom dana, akcija je prisutna na sve strane, saobracaj grozan, haos kao i u svakom drugom gradu. Vjerovatno zato sto je ovo (vecinom) grad migranata, i velika vecina tih migranata su ekonomski migranti, mnogi nemaju naviku ni zelju da poslije napornog rada prosetaju pored rijetke Yarre ili posjete pozoriste ili jednostavno popiju kafu na Fed Square-u.
Kad sam ja spomenula mojoj prvoj komsinici (koja u Melbourne-u zivi 35 godina) kako nam je bilo zabavno na pikniku u Royal Botanic Gardenu prosli vikend ona je prokomentarisala: ja sam tamo bila sam jednom na nekom vjencanju!
No nismo svi isti, svi imamo svoja gledanja na zivot, moj je u mnogim stvarima drugaciji od vecine u ovom gradu ali sam naucila da me to ne ‘pogadja’. Dovoljan mi je moj krug mojih istomisljenika sa kojim uvijek mogu krenuti u ekspediciju otkrivanja novih ulica, parkova, klupa, plaza, restorana, galerija, setalista...i prodavnica vune he, he, he!

p.s imam puno toga da vam javim glede moje pletacke aktivnosti! Za par dana!

9 comments:

Goce said...

Predivna slika, i ja obožavam izlete i volim vidjeti sve važno i bitno u nekom gradu, lijepo je zanti nešto o gradu u kojem živiš! :)

romantales said...

Sudbina svih nas koji smo otišli nekamo je da moramo pronaći nova mjesta koja ćemo voljeti u našim novim gradovima. Najgore što se nekome može desiti je stalni žal za onim što smo ostavili, u takvom žaljenju mnogi ne žele dati priliku novim gradovima, zavoljeti neka nova mjesta, stvoriti novu prošlost koje ćemo se sjećati. Voljeti novo nije zaboravljanje starog, već jednostavno prilagodba ... otići tako daleko i stalno žaliti za onim što si ostavila bilo bi više nego pogubno za mentalno zdravlje ... zato nastaviti uživati u svom novom gradu, otkrivaj kutke, slikaj ...

Lorna said...

Nekoliko puta u životu sam bila na rubu iseljeništva, a u jednom trenutku i sama radila mjesec dana vani. Omirisala sam kaj znači biti stranac, koliko je taj kruh gorak i težak ako si s jednom nogom stalno doma! Tek ako živiš punim plučima na novom mjestu, tražiš prijatelje među novim poznanicima, možeš zaista uživati! Uživaj Joop!

DEA said...

Moja je teta (tatina sestra) sa 16 godina otišla u Australiju...Tamo je živjela nekih 5 godina i onda sa mužem i sinom otišla za Ameriku.Tam živi već više od 40 godina...Jedino što joj fali to su druženja sa ljudima ,jer tamo nema kavice bez najave bar tjedan dana ranije,nema nekih spontanih posjeta jer si baš prolazila pored nečijih vrata pa pozvoniš ...Sada živi sama jer joj je muž umro,sin se oženio i radi posla otišao nekih 600km dalje od nje...prva prijateljica (naša žena) joj je na nekih 2 sata vožnje...voli doći "doma" u Hrvatsku,teško joj je otići ponovo preko "bare" ali tamo je njen dom i cijeli njen život...

iglice said...

Lijepo je vidjeti ali vjerujem da nakon nekog vremena nastupa nostalgija za svojim gradom.
Pozdravljam te.

Nymph said...

mislim da je sve lakše ako imaš krug ljudi s kojima možeš dijeliti svoje misli. onda je lakše zavoljeti neko novo mjesto.

Magrit said...

Bas lijepe slike, volim pogledati nesto sto vjerovatno necu vidjeti uzivo :) Elem, meni je cudno kako ja, koja sam dosla u Beograd, bolje poznajem grad, nego oni koji su se u njemu rodili.... A mozda i nije cudno.... Mozes li mi dati tvoj e-mail, hocu nesto da ti napisem.

incoknito said...

goce - slazem se :)
romantales - potrudicu se da povremeno osvjezim blog sa novim fotografijama. iz tvojih rijeci se moze osjetiti da si migrant :)
lorna - hvala draga!
dea - cula sam slicne price %^*)&*% puta...ja uvijek krenem od razloga odlaska, da li je vrijedan...
iglice - pozdrav i tebi!
nymph - upravo tako! meni moji prijatelji znace puno, puno.....
magrit - nemoj tako da pricas! samo za kartu - smjestaj ti je obezbjedjen! maliprintz@gmail.com

incoknito said...

magrit, htjedoh reci, skupi za kartu!