U bojama jeseni

Jesen je konacno tu, zvanicno kalendarski vec mjesec dana, ali ove godine kao i mnogih drugih zapravo zapocinje pocetkom sezone australske fudbalske lige. Vama to vjerovatno ne znaci nista, a mene AFL uglavnom asocira na French fries and Australian meat pie kojim bih se grijala (ja – okorjeli protivnik ‘junk food’a) na visokim tribinama stadiona praveci drustvo suprugu koji bi strastveno bodrio svoj tim do poslijednje minute igre.
To se zove sportski duh!
Ali, moram priznati da i ja volim da budem dio te atmosfere. Utakmice u Melbourne-u su sasvim drugaciji dozivljaj od onih dozivljenih u rodnom gradu. Bila sam jako iznenadjena demografskom strukturom navijaca, naravno da ima jako puno muskaraca, ali nisu u vecini, cak bih rekla da je odnos nekih 50:50. Obicno porodice posjecuju utakmice u komplet sastavu – tata, mama i djeca, cak se i mame sa vrlo malim bebama mogu vidjeti na utakmicama. Meni su najsimpaticnije brojne bakice, koje strastveno bodre svoje timove i obavezno su umotane u svoje heklane saleve i kapice i dekice uradjene u bojama njihovih timova. Ovdje se rijetko koja utakmica zavrsi sa tucama na tribinama, zapravo ja jos nisam cula da se takvo nesto dogodilo na utakmicama popularnog australskog footy-a.
Slijede fotografije mojih radova (sal za mene, kapica za princess i bebi zimski komplet – kapica i pantalonice).

Nazalost zadnje dvije fotografije su napravljene prije nekoliko minuta ali cu se potruditi da ih zamijenim novim koje cu da uslikam na dnevnoj svjetlosti jer se ovako boje ne vide bas najbolje.
U nedostatku fotografija bakica u navijackim odjelima za kraj posta mozete vidjeti i par fotografija lokalnih pticica. Pozdrav!